U 14 dana prošli smo 10 gradova i preko 1500 km lokalne ceste, makadama i autoputa. Vidjeli smo na tisuće konja i konjskih zaprega, volove koji oru zemlju, 3 traktora, tisuće auti iz 50-tih, nove kineske aute i kamione prepune kubanca koji idu na posao. Od siromaštva, praznih cesta do bučnih ulica Havane i Varadera koji izgleda poput Miamija – Kuba je definitivno iznenadila
Napisala: Barbara Črgar – Foodiona
O Kubi se ima puno toga za reći. Pokušati ću vam prenjeti svoje osobno iskustvo zemlje potpuno drugačije od Hrvatske ili bilo čega što sam do sada posjetila. Uz naravno neki tips&tricks kako proći što jeftinije, gdje spavati, jesti i slično. Odluka o putovanju na Kubu došla je spontano. Mislim, ne baš prespontano, jer sam ju oduvijek željela posjetiti. Prošlo ljeto dok smo šetali do plaže, dragi i ja smo odlučili fuck it, idemo na tu Kubu da i to vidimo. Avionske karte smo našli ubrzo, zahvaljujući objavi na Putoholičarima. Let je bio Beč – Varadero, a cijena povratne karte oko 3400 kn. Što je uistinu dobra prilika.
Plan 14 dnevnog putovanja bio je sljedeći: slijećemo u Varadero (tamo spavamo jednu noć), krećemo prema Havani (tamo smo 3 dana), uzmemo rent-a-car, nađemo se s prijateljima (Vasko i Kristina) i krenemo prema Vinalesu. Nakon 2 dana Vinalesa krećemo prema Bay of pigs, pa prema Trinidadu gdje smo ostali 3 dana. Nakon Trindada dragi i ja smo se krenuli vraćati prema Varaderu a Vasko i Kristina su nastavili svoj put dalje.
Sva lica Havane
U Havanu smo stigli sa collectivom (prijevoz autom ili kombijem sa drugim ljudima koji idu u istom smjeru). Collectivo je bio 10 CUC-a po osobi (CUC je približno jednak euro), a možete ići busom Viazul on je 8 CUC-a. U Havani smo bili 3 dana i smješteni smo bili u ulici San Rafael u Casa Cary y Lázaro, koja je bila 25 CUC-a po sobi. Inače, cijene su svugdje od 20-25 CUC-a. Osim u Varaderu gdje se cijene penju i do 45 CUC-a.
Naši domaćini su bili izuzetno ljubazni i jedini od onih koji nas nisu pokušali “prevariti”. Jedino oko čega trebate malo pripaziti na Kubi, jesu casa vlasnici koji vam pokušavaju podvaliti svoje ture, taxiste i sl. koji koštaju više nego da ih sami angažirate. Vjerujte, doživjeli smo “deranje” na vlastitoj koži. Husleri!
Havana je ogromna, no mi smo svejedno prohodali dobar dio, ako ne i cijelu Havanu. Sve možete doživjeti ovdje – od prekrasno uređenog dijela Habana vieja do ruševnog i često neugodnog mirisa Cental Havane. Turistički dijelovi su prepuni zicaroša koji vas traže “peso” ili prevaranta kojima je svaki dan Cigar day i baš su danas na popustu cigare. Znači klasične prevare u Havani su cigare i salsa. Pazite se!
Nasilni kriminal ne postoji. Vidjeli smo svega 2 policajca koji su imali pištolje, ostali su imali samo pendreke. U Havani smo hodali sa full foto opremom kroz najsiromašniji i najlošiji dio Central Havane bez straha. Da smo bili u bilo kojoj drugoj državi na svijetu u takvim dijelovima glavnog grada, vjerojatno sada ne bih tipkala ovaj post!
Na svakom koraku možete vidjeti kubance kako plešu salsu, no to je samo zabava za turiste. Mladi kubanci ne plešu salsu, slušaju Rihannu i Justim Bieber. Izlaze na mjesta gdje se pušta mtv muzika, dok je salsa za turiste.
U Havani kao i na cijeloj Kubi nema jumbo plakata, niti reklama.. gotovo nikakvog marektinga. Na radiju i tv-u možete još uvijek čuti kako govore o La revolucion, Fidelu i sl. Trgovine su isto zanimljiva priča. U Havani smo vidjeli trgovine sa rešetkama sa doslovno 2 proizvoda i “normalne” trgovine sa više proizvoda, ali naravno samo jedne marke. Ovdje nema biranja, niti izbora. U trgovinama gdje kupuju kubanci možete plaćati s njihovim pesosima (Kuba ima 2 valute CUC za turiste i domaći kubanski pezos za kubance – eure promijenite u CUC-ove a zatim CUC-ove u pesose) i proći puno jeftinije.
Buka.. izuzetno bučan grad, kontrola buke ne postoji! Truba je obavezni dio svakog prijevoznog sredstva (od auta do prikolice) i kubanci obožavaju trubiti. Trubljenje im je pozdrav, ćakula i upozorenje. Kada smo rentali auto, gospodin koji radi u rent-a-car službi, prvo nam je pokazao da truba na auti radi. Najbitiji dio!
E da, španjolski, bilo bi dobro da znate ponešto španjolskog. Casa vlasnici rijetko znaju engleski, ustvari vjerujem da samo u internacionalnim restranima i turističkim uredima možete koristiti engleski.
Što vidjeti?
Havana je toliko šarena i živopisna, da ne znaš gdje usmjeriti fotić i što okinuti. Vratila sam se doma sa preko 1500 fotografija, fyi. Ono što morate vidjeti ako ste turist koji voli zamenitosti su:
- Plaza Vieja – prekrasne održavane građevine i trg sa hrpom turista. Svakako porobajte kavu u Cafe El Escorial.
- Plaza de la Catedral – trg također smješten u Old Havana, gdje se nalazi La Catedral de la Virgen María de la Concepción Inmaculada de La Habana. Na ovom trgu možete pronaći kubanke koje će vam gatati, pa ako vas zanima budućnost..
- Museo de la revolucion
- Malecon – nemojte propustiti šetnju poznatim Maleconeom, niti družiti se navečer sa kubancima na “zidiću” uz rum colu
- Hotel National de Cuba – jedan od “simbola” Havane, nadvija se nad Maleconeom sa pogledom na luku. Iako smo taj dan hodali više od 20 km, posjet Nationalu je itekako vrijedio.
- Fortaleza San Carlos de la Cabaña – utvrda locirana na istočnoj strani zaljeva Havana
- Capitolio de La Habana – replika Bijele kuće, nakon revolucije sjedište vlade a danas akademija znanosti.
- La Guarida – sa vrha zgrade pruža se fantastičan pogled na Havanu i jasna slika stvarnog stanja Havane, uvijeta u kojima ljudi žive. Sve to gledate iz kafića koji uređenjem podsjeća na najpopularinije Njujorške fansy klubove. Paradoks!
- Callejon de hamel – dio Havane posvećen afričko-kubanskoj kulturi. Nedjeljom se održava rumba.
Hrana i piće
Gastro lutanja nisu predviđena za Kubu, osobito ako želite isprobati domaću kuhinju. Kubanci najčešće jedu piletinu, rižu i crni grah. Ništa spektakularno. Ono što je pozitivno je da je hrana netretirana pesticidima, ne koriste umake ili konzervans. Hrana je zdrava! Doduše, omjer ugljikohidrata i proteina je 3:1. Tako da pripazite.
U Havani možete pronaći internacionalne restorane. Mi smo ih izbjegavali (dobro pojeli smo jedan ručak u restoranu Europa :)) i pokušavali jesti ili u casi ili u kafeterijama. U kafeterijama jedu lokalci i možete pojesti pošten obrok za 3 kune (e, tu se plaća sa pesosima ;)). Doručak smo uglavnom jeli u casi. U svim dijelovima Kube doručak je isti – jaja (na sve načine), salama (jedna vrsta, nešto kao tirolska), sir (jedna vrsta) i svježe voće (ananas, papaja, banana). Uz doručak dobijete kavu i svježe cijeđeni sok. Mi smo se zaljubili u sok od gvajabe! U casi tražite sok od guajabe, obavezno!
Voda nije za piće i pobrinite se da uvijek imate bocu vode sa sobom.
Kolače i slastice ne pripremaju. Doduše, prvi dan u Havani mi je bio rođendan (jeeej!), pa nam je Carry pripremila tortu od anansa koja je bila odlična i sočna!
Čokoladu smo pronašli samo u Santa Clari i Varaderu, a sladoled u Havani – i to za 30 lipa kuglica. Mjesto se zove Copelia i nalazi se u Vedadu. Turistima obično prilazi zaštitar i usmjerava ih u drugi dio Copelie. Ne idite tamo već idite u dio gdje je red, odnosno gdje su kubanci. Tamo ćete dobiti pravu stvar – kuglicu za 30 lipa. Okusi su vanilija, naranča i karamel. Sasvim dovoljno. U Copeliji se plaća s pesosima, naravno ako želite jesti s lokalcima!
Obavezno probajte daquiri u La Floriditi i mojito u La Bodegiti – ako je Hemingwayu bilo dobro biti će i vama
Auti
Ne ću previše duljiti – slika govori tisuću riječi!
Tri dana u Havani su bila sasvim dovoljna da iskusimo turističku ali i pravu Havanu. Dojmovi o Havani se polako sliježu. Osim lijepih turističkih dijelova često se sjetim ruševnih zgrada i ulaza u stanove sa kubancima koji sjede ispred i gledaju u pod. Djeca koja se igraju sa praćkom i konopcem na kojem je kamen dok sam s druge strane viđala djecu s novim iphoneom i najkicama. Čudo je ova Kuba!
