Kina, Hangzhou – Ako je Marko Polo mogao, možeš i ti (2/3)


Nastavljamo dalje. Prvi dio o Hangzhou možete pročitati ovdje, a u ovom djelu ćemo saznati zašto je Marko Polo volio ovaj grad.

Grad Hangzhou koji je glavni grad provincije Zhejiang, jedne od najbogatijih provincija u Kini, ujedno je i grad u kojem se nalazi središte ogromne Alibaba (Tao bao) korporacije na čijem je čelu jedan od najbogatijih Kineza, Jack Ma. U gradu danas živi i veliki broj milijunaša koji su tu pronašli oazu mira, prijeko potrebnu za stvaranje novih milijuna, dio od njih postali su milijunaši zahvaljujući dionicama Tao bao korporacije.

I na mene grad Hangzhou djeluje umirujuće, možda i zbog odlične hrane po kojoj je grad nadaleko poznat. Tu su svoje restorane otvorili mnogobrojni stranci i može se pojesti sve – od vrhunske talijanske pizze do tradicionalne arapske hrane, zanimljive francuske kuhinje pa nadalje. Ovih se dana tamo otvorio i slovenski restoran koji nudi tradicionalnu slovensku kuhinju. Naš restoran u Šangaju vodi mladi Nikola Bašić koji niže uspjeh za uspjehom. Naši ljudi u Šangaju hvale ga na sva zvona, a Kinezi oduševljeni našom ponudom dolaze u sve većem broju. Naša su vina pronašla svoje mjesto na stolovima, no Kina je ogromno tržište i vina nikad dosta. Iako Kinezi imaju i svoja vina, pomodni mladi trendseteri preferiraju uvozno vino, prije svega francusko koje i u Kini slovi kao najbolje na svijetu. Vjerujem da će se mnogi složiti s tim. Vina, pivo i niz nepoznatih pića moguće je piti i u Hangzhou koji svakodnevno sve više postaje internacionalni grad.

Jednom se prilikom u Hangzhou nalazim s prijateljima iz Bjelovara. Razmjenjujemo informacije o ova dva grada, o kulturnim razlikama i sličnostima. Sa mnom je na hrvatsko-kineskoj večeri uz Bjelovarčane bila i moja kineska prijateljica Maggie kojoj je najveća želja u životu posjetiti Hrvatsku. Govorimo joj: “Ako je Marko Polo mogao do Hangzhou, možeš i ti do Hrvatske”. 

Upravo u Hangzhou, u staroj prijestolnici Kine, godinama je navodno živio naš najpoznatiji istraživač, Marko Polo. Ondje je obnašao mnoge važne funkcije pod upravom Kublaj-kana, a o svojem putovanju i životu u Kini napisao je nadaleko poznatu knjigu, raspirio maštu mnogim istraživačima, a danas je kamen spoticanja između Italije i Hrvatske, budući da obje države tvrde: “On je naš čovjek”. Hrvati tvrde da je rođen na Korčuli na kojoj mu se navodno nalazi i kuća. Pouzdano se zna da je kupio kuću i u Veneciji nakon povratka iz Kine, a nedavno je objavljena i nevjerojatna vijest o pronalasku kostura u kanalu nedaleko od njegove kuće u Veneciji. Istraživanja su potvrdila da se navodno radi o ostatcima ženske osobe azijskog podrijetla, a prema nekim napisima radi se o mongolskoj princezi koja je s Polom stigla u Italiju. Njegova obitelj nikada nije blagonaklono gledala na nju, a nakon što je Polo zatočen u genovskom zatvoru, sirotoj su princezi rekli da je ubijen te je ona počinila samoubojstvo. Koliko je istine u ovoj priči vrlo je upitno. Prema drugoj priči, s Polom se iz Kine u Italiju vratio jedan sluga. Ni za što nema tvrdih dokaza, sve je to u sferi rekla-kazala. Baš kao što je upitno i njegovo podrijetlo i njegova mongolska princeza, upitno je i njegovo vrijeme provedeno u Kini, a sve se češće može pročitati da taj putnik svjetskih razmjera nikada nije ni bio u Kini te da su sve njegove bilješke tek zapisane priče drugih putnika, namjernika o tada još neistraženim prostranstvima daleke i egzotične Azije, prvenstveno Kine. Oni koji tvrde da Polo nikad nije bio u Kini argumentiraju to navodima da u svojoj knjizi nije spomenuo nadaleko poznat Kineski zid, nema spomena niti o štapićima kojima se u Kini jede, izostala je i priča o malim stopalima Kineskinja koja su u to vrijeme smatrana iznimno erotičnima, a zbog kojih su ženama od najranije dobi lomljeni prsti i gurani u posebno izrađene cipelice. Ova se tradicija održala do prošlog stoljeća, a svako toliko u medijima osvane slika neke starice čija stopala u današnje moderno vrijeme izazivaju zgražanje, a ne privlačnost. Sam Polo o tome nije napisao niti riječi. Ipak, hvali gradske prostitutke u Hangzhou, navodi kako su divne te upoznate s mnogim vještinama. Nije na odmet spomenuti kako je mladi Marko na put krenuo s tek 17 godina, u Kinu je stigao nakon tri godine, a natrag u Italiju nakon 24 godine. Godina vise, godina manje – ovisno o izvoru kojem vjerujete. Ne čudi stoga što je možda tako mlad propustio spomenuti neke bitne stvari iz povijesti i kulture, dok je više vremena, pa i teksta, posvetio ljepoticama istoka i putenim užitcima. Povijesnim događanjima, provjerom Markovih informacija u knjizi Na Putu svile : Kako nam je lagao Marko Polo bavi se Jasen Boko. Iznimna knjiga obavezna je literatura svima koji ne pristaju vjerovati u sve što spada u sferu rekla-kazala. Boko je sjajan autor, zabavan, detaljan i radoznao – kao i svi putnici.

Marku Polu povjesničari s raznih strana svijeta pripisuju mnogobrojne zasluge – navodno je upravo on donio tjesteninu u Italiju, prema nekima je zaslužan i za sladoled, a prvi je predstavio i mlijeko u prahu koje su radili Mongoli i pili ga kada bi išli u vojne pohode. Donio je i znanje o postojanju papirnatoga novca, kao i tisuće drugih vrijednih informacija o zemljama na krajnjem istoku. Kinezi oduvijek svoju državu nazivaju središtem svijeta.  Naš europski dio svijeta godinama nije uopće znao za zemlje Dalekog istoka, njihovu povijest, tradiciju, način života. Sve bi to možda još godinama ostalo skriveno da nije bilo Marka Pola koji je sve sročio u svoju knjigu putovanja i predstavio je svijetu. Put svile kojim se u pradavna vremena putovalo odavno je neprohodan zbog raznih manjih ili većih ratova na toj ruti.

Danas su putevi svile digitalizirani – dobra iz Kine putuju na sve strane svijeta – Alibaba nudi kupovinu apsolutno svega i svačega po smiješnim cijenama, ali i upitne kvalitete. No, sve dok tenisice stoje 50 umjesto 500 kuna, tko još pita za kvalitetu! No, nije sva roba u Kini i iz Kine loše kvalitete. U velikoj su zabludi oni koji misle da sve što nosi oznaku Made in China nije dobro. Baš suprotno. Velik dio svega što danas koristimo dolazi iz Kine. Kažu da je najpoznatiji natpis na svijetu upravo Made in China. Naravno, neki su proizvodi lošije kvalitete. I Hrvatska proizvodi robu lošije kvalitete, svi to znamo. I kod nas naši proizvodi lošije kvalitete su jeftiniji, kao i u Kini njihovi proizvodi lošije kvalitete. Neki su proizvodi bolje kvalitete, oni stoje nešto više. Neki su proizvodi vrhunske kvalitete, a takva im je i cijena. “Svaka roba nađe svojeg kupca”, stara je poslovica. Isto vrijedi i za proizvode iz Kine. Čim je standard bolji, to su veći izgledi da će ljudi kupovati kvalitetniju i nešto skuplju robu. U tom bi se slučaju i iz Kine uvozila i u Hrvatsku bolja roba.

Hangzhou je danas poznat kao središte u kojem se proizvodi računalna tehnologija, automobilski dijelovi, kućanski aparati, elektronika, sve potrebno za telekomunikaciju, fine kemikalije, kemijska vlakana i hrana. I to je tek manji dio industrije. Zbog toga je grad često sakriven u oblaku smoga, zagađen kao i ostali industrijski gradovi u Kini. Sve ima svoju cijenu, pa i taj veliki ekonomski napredak.

Grad obavija i magla, a uz malo mitologije i priča iz Kine ni ne čudi da je mladi Polo i sam bio siguran da je vidio zmajeve, inače često spominjane u povijesti Kine. Polo je na svojim putovanjima prvi put vidio i krokodila, slona i nosoroga kojeg je zamijenio za jednoroga. Danas mnogi povjesničari istražuju koga je on to zapravo opisao i postoje li te životinje, ljudi i običaji još uvijek u nekom skrivenom kutku ovog malog svijeta. Grad Hangzhou koji je Marko Polo godinama nazivao svojim domom danas je od toga napravio poprilično dobar biznis pa uz potragu za njegovom ostavštinom možete krenuti u svim mogućim smjerovima – povijesnim, gurmanskim, rekreacijskim. Put svile koji je nekada bio poveznica između Istoka i Zapada danas Kina ponovno pokušava oživjeti – kroz međunarodnu suradnju, realizaciju zajedničkih umjetničkih projekata i trgovinu koja je i bila glavi razlog zašto su ljudi u ta prastara vremena kretali na put. Bez obzira na to koji je vaš razlog za odlazak na putovanja, iskoristite 2017. kako bi bolje upoznali svijet u kojem živite. Ako niste u prilici odputovati daleko, krenite s istraživanjem onoga što je blizu. Bitno je krenuti.

Antonija Putić