Home > Putopisi > Mitovi Balkana by Jurica Galić > Jurica Galić: Mitovi Balkana (Što južnije, to tužnije; 7/10)

Jurica Galić: Mitovi Balkana (Što južnije, to tužnije; 7/10)

Ekipa “Adventure Rakela” & “TheMladichinakon likvidiranog vampira nastavljaju balkansku avanturu. Kako su posjetili Đavolju varoš, gdje ih je zamalo poklopio odron, obišli su i Ćele kulu u Nišu, ta izašli na tamburaše u Vlasotincu, sve to u nastavku.

Četvrtak, 13.03.2014.

2014.03.13.007Jurica Galić - Mitovi BalkanaUstajemo oko 08.00 sati i idemo se oprostiti od našeg simpatičnog i iskrivljenog prijatelja, te napraviti intervju s vlasnikom legendarnog autobusa.

Nakon službenog dijela poslastica. Obilazak i fotografiranje povijesnog autobusa. Odmah primjećujemo da je s vanjske strane iznenađujuće očuvan, a s unutrašnje nešto manje, ali je sve na mjestu, kao u filmu. Od drvenih klupa, peći na ugljen, pa do ograde za svinje u stražnjem dijelu. Sjedamo unutra kao razdragani školarci na ekskurziji i prepričavamo scene iz filma.

Na trenutak zamišljam Krstića juniora kako vozi s povezom oko očiju, švalera koji zavodi seljakovu ženu i starog u prepirci s Krstićem seniorom oko naplate karata.

U 09.30 nastavljamo prema prirodnom rezervatu zvanom “Đavolja varoš”. Na putu za Kruševac, koji prolazimo oko 11.15, primjećujemo najmanje pet naziva splitskih kvartova.

Jurica Galić - Mitovi BalkanaJurica Galić - Mitovi BalkanaJurica Galić - Mitovi Balkana

Južni dio Srbije je druga planeta u usporedbi sa sjevernom. Tu uzrečica “što južnije, to tužnije” ima potpuni smisao. Socijalno stanje regije je vidljivo u samom, površnom, pogledu kroz prozor auta, gdje kuće bez fasada i ceste bez asfalta jednostavno bodu oči.

Jurica Galić - Mitovi BalkanaZaustavljamo se kraj jednog bradonje da ga pitamo kako dalje do našeg cilja. On je, kao i svi na ovom putu, jedva dočekao da s nekim popriča, pa, opet kao i svi, kunio u drvo i kamenje političare koji “nas upropastiše, narod prevariše i braću zaratiše”. Bez obzira na to što je na glavi imao vojnu beretku.

Jurica Galić - Mitovi BalkanaU Đavolju varoš dolazimo prije 14 sati. Neznam kako, ali ne plaćamo kartu i ulazimo u šumu koja je kao iz dječjih bajki, gdje zločesta stabla napadaju ljude. I inače je u tom rezervatu sve neobično, od crvene vode koja izvire iz planine do ogromnih, zemljanih stećaka s kamenom, kao kapom, na vrhu.

Ipak, idilu obilaska i fotografiranja, u predivnom ambijentu, nam kvari jedan, umalo tragičan događaj. Dok smo se odmarali u podnožju te velike klisure, odjednom se začuje neka tutnjava, kao da krdo bizona galopira. Pogledamo iznad sebe i..

– ODROOOON!! – skoro smo svi u glas povikali i refleksno otrčali u neko malo udubljenje pod brdom.

– CHASHHHH… – je bio zvuk pogotka ogromnog kamena u drveni most, par metara od nas. Izašli smo uplašeni zagledani u ruševine pred nama, pa smo pogledali prema vrhu gdje je stajala neka životinja, ali je, zbog daljine, nismo mogli identificirati.

– Da nije drekavac opet? – pomislio sam, pa odmahnuo rukom, uvjeravajući samog sebe kako je to nemoguće.

Pored nas su protrčali djelatnici parka, na trenutak se čudeći što tu radimo i kako smo ušli, pa su nastavili dalje prema pokojnom mostu.

Jurica Galić - Mitovi BalkanaJurica Galić - Mitovi BalkanaJurica Galić - Mitovi Balkana

Već u 14.40 sma na putu za Niš, a što idemo južnije, sve se više osjeća netrpeljivost prema hrvatskim tablicama. Pogotovo u Nišu, gdje stižemo za dva sata i ostajemo šokirani mrkim pogledima. Ali, srećom, sve na tome ostaje.

Jurica Galić - Mitovi Balkana

Ubrzo nalazimo memorijalni centar “Ćele kula”, koji je stravični podsjetnik na poraz srpske vojske od Osmanlija 1809. godine, kada su ih Turci pobijedili, a njihove lubanje, sveukupno 952, ugradili u zid za opomenu.

Jurica Galić - Mitovi BalkanaUglavnom, po svetosti jednome narodu, može se usporediti jedino sa židovskim Zidom plača, što je razlog više da Siru, kao ljubitelju okultnoga, damo dvije za uši i spriječimo ga u naumu koji bi, zasigurno, digao srpsku vojsku na nas.

Izlazimo iz muzeja i upućujemo se prema kombiju. U parku pored se neka ekipa javno drogira. Jednome, koji taman “slaže crtu” na klupi, na majici piše “Meraklije Niš”, što je njihova navijačka grupa.

Pred kombijem mi prilazi neki lik i kaže;

– Daj bato dvesta dinara za pivu.

Dobiva jedno prijateljsko tapšanje po ramenu, a on baci pogled na naše tablice;

Jurica Galić - Mitovi Balkana

– Hrvati? Uuuuuu… Ovde vas baš ne gotivimo..

Drugi u prolazu sam sa sobom komentira;

– Koji kurac Splićani ovde?

– Ajmo mi ljudi pomalo. – rečem ekipi.

U to prolaze i Cigani u zaprezi. Okinem fotoaparatom, ono rutinski, a lik mi dobaci;

– Sutra ima da mi sliku pošalješ.

U 18.10 sati dolazimo u Vlasotince, malo mjesto od oko 15 000 stanovnika u Jablaničkom okrugu.

Iako smješten na zajebanom prostoru tromeđa Bugarske, Makedonije i Kosova, ovaj južnosrpski grad ipak puno prijatniji od Niša, mada me život naučio da ne budem isključiv, nego da zaključim kako smo možda i u Nišu bili na krivom mjestu u krivo vrijeme i da je sve moglo drugačije izgledati.

Dojam dodatno popravljaju tri pozitivca iz BMW kluba Vlasotince, koji nas, kao Rakelini prijatelji, vode u obilazak grada, do hotela i na kraljevsku večeru.

Jurica Galić - Mitovi Balkana

Jedan od zadataka nam je bio razjasniti dali je mit o nepobjedivosti Leskovačkog roštilja istinit, pa smo išli probati i Vasotinačke, koji su im svojevrsna konkurencija. Stručni sud, na čelu s našim ekspertom za gastronomiju, uvaženim Goranom Šerićem, je ustvrdio slijedeće – vlasotinački je puno bolji i ukusniji od marketinški razvikanijeg leskovačkog!

Još jedan mit je srušen.

Kada je Alduk, ekspert, ali za noćni život, pitao radi li u gradu koji plesnjak, dobio je odgovor da nema ni inače, a kamo li četvrtkom, ali da zato ima jedna dobra krčma s tamburašima. Jednoglasno donosimo odluku da se odemo tamo zabaviti, što i radimo do kasnih jutarnjih sati.

NASTAVLJA SE…

 Jurica Galić, The Mladichi

Jurica Galić - Mitovi Balkana

Možda ti se svidi i ovo
KENIJA I TANZANIJA – Prvi dio: Dolazak i upoznavanje s Masai svijetom
Lisboa, eu te amo
Još jedno putovanje, još jedno iskustvo, koje vodi rastu…
Saharom u prolazu

Odgovori