Italy is always a good idea


Volim. Volim Italiju. Volim talijanski. Volim talijansku kuhinju. Jednostavno volim talijansko. Mozda ne bih voljela da ne pričam talijanski od rođenja, a možda i bih. #youneverknow

 

Između stvarno puno gradova koje sam posjetila u Italiji, ovaj je post izabrao onaj malo manje poznatiji od ostalih. Nije nepoznat, nije ni malen (cca 200 tisuća stanovnika), ali se ne može uspoređivati sa npr. Milanom, Torinom, Venecijom, Rimom..
Baš je zato tako poseban, tako drag (ali ne na prvi pogled), tako vrckast i simpatičan. Kakvi epiteti za grad.  

Trenutno sjedim u hotelu, ne čujem niti samu sebe dok razmišljam na glas od silnog vjetra koji vani dere. #takomitokazemo
Da napomenem samo da je jučer u ovo doba bilo vani 13 stupnjeva, kojima su zrake sunca pridodale još 13, te da sam šetala uz more u majici dugih rukava.
Dan prije je bilo oblačno, a dan prije prije (#dijete) su ceste bile prekrivene snijegom.
Zamisli, sletiš na jug Italije kad ono – snijeg. Izlaziš iz aviona i ne možeš vjerovati koliko gusto pada. A meni sunčane naočale na glavi. Zašto? Jer je 10 minuta prije slijetanja pržilo sunce.

 

Taranto je grad koji sam prvi put posjetila u veljači prošle godine. Nije mi se pretjerano svidio. Tipičan grad južne Italije. Smeće posvuda, ljude ne razumiješ jer oni ne pričaju talijanski (!!!!), sve porazbacano, prljavo..
Međutim, odlučila sam mu pružiti još jednu šansu (kakav cliché) i posjetiti ga ponovo, skoro godinu dana nakon. Teška srca priznajem da sam pogriješila kad sam rekla da mi se ne sviđa. Sviđa mi se, itekako. Samo sam trebala malo istražiti i pronaći nešto za sebe.

Slike govore više od tisuću riječi. Gledaj. Uživaj, kao što sam i ja uživala.

U prolazu, #nepitajkako, saznala sam da je grad dobio ime po mitskom heroju Tarasu te da je osnovan kao spartanska kolonija. Dođi i ti u Taranto i saznaj puno zanimljivosti.
Ali ovu moram zapisati: nekada davno, stanovnici Taranta bili su vrlo maštoviti. Ako bi zadobili ubod pauka, zaplesali bi kako bi kroz znoj izbacili paukov otrov i tako preživjeli. Ples je bio poznat kao tarantela i po njemu je nazvan rod pauka tarantula.
#interesantno

Pazi sad ovo. Mali gradić pored Taranta. Udaljen 40ak kilometara.
Alberobello. Grad bez žbuke.
Mali, neobičan gradić koji se se smjestio na dva brda. Na onom zapadnom, gle čuda, kućice. Kakve? Pazi opet! Kućice kao iz bajke. Doslovno. #majkemi
Kućice nose ime trulli, a izgrađene su od nepravilnih vapnenačkih kamena. Bez žbuke!
Na nekim su krovovima nacrtani simboli, religioznog ili praznovjernog značenja

Ovakvih kućica ima oko  1.500 i možeš ih vidjeti jedino tamo!
Puno je kućica danas pretvoreno u razne restorane, muzeje i suvenirnice. Šta misliš, koliko suvenira nosim doma? Možda ću im morat platit mjesto u avionu. 

Uživaj, još malo.

Napisala: Romina Markovic – travelwithme107