Firenca: Kamena dama koja živi umjetnost


Kada biste tražili odgovarajuće usporedbe za Firencu, onda bi to bila žena u svojim najboljim godinama, dama s istančanim ukusom za umjetnost i modu, koja ponosno i dostojanstveno nosi godine koje je, kako starijom, čine i ljepšom, a koja bi sve što radeći, počevši od šetnji kroz neuređene ulice popločene poviješću, do kupnje na tržištu, radila punim plućima.

Grad na rijeci Arno, ujedno i prijestonica talijanske regije Toskana, s ponosom nosi naziv “kolijevka renesanse” s obzirom na to da je kroz povijest imala, a i danas ima veliki povijesni, obrazovni, kulturni i umjetnički značaj.

Skoro da nema renesansnih mislilaca, znanstvenika i umjetnika – slikara, kipara, graditelja, pjesnika – koji bar neko vrijeme nisu proveli u Firenci.

Vodič Srđan Sušić, potkovan poviješću, činjenicama, anegdotama i legendama objašnjava da je iz ovog, središnjeg dijela Apeninskog poluotoka rodom Michelangelo Buonarroti, umjetnik koji je uspio udahnuti život kamenu kao malo koji skulptor prije i poslije njega. U rodnoj Firenci je Sandro Botticelli naslikao “Rođenje Venere”, Dante Alighieri pisao besmrtne stihove, a Niccolò Machiavelli “Vladara”. U ovom gradu je stvoren “Decameron”, zbirka stotina priča o Đovani Bocaca. Naravno, treba spomenuti Leonardo da Vincija, Philipa Brunelleschija i Galileo Galilea.

Trgovi i fontane, crkve i bazilike, kipovi “koji govore”, galerije, muzeji … Legende zovu u razotkrivanje

Vrhunska djela graditeljstva

U obilazak možete krenuti od bazilike Svetog križa, franjevačke crkve koja je smještena na istoimenom trgu, za koju legenda kaže da ju je osnovao sam Sveti Franjo, a u kojoj su pokopani veliki Buanaroti, Machiavelli i Galileo.

Napravite nekoliko koraka dalje i pred vama će se ukazati jedan od najprepoznatljivijih spomenika Firence – firentinska katedrala Santa Maria del Fijore.

Panorama grada dominira impresivnim građevinskim djelom s kupolom i dužinom od 148 metara. Gradnja katedrale započela je krajem 13. stoljeća, a trajala je 170 godina. Katedralu je dizajnirao Arnolfo di Kambio.

Kupolu je osmislio genijalni graditelj Filippo Brunelleschi, počevši je graditi 1420. godine, a završio ju je 16 godina poslije. Kažu da je u kupoli, čiji je unutarnji promjer 41,5 metara, instalirano 27.000 tona građevinskog materijala. Kako bi održao takvu veliku strukturu bez vanjske podrške, Bruneleski je izumio novu tehniku ​​gradnje. Kupolu čini dvostruka ljuska: lakša, vanjska štiti unutarnju, a učvršćuje ih splet rebara. Unutrašnjost kupole ukrašena je freskom “Last Court” Georgea Vazarija i Federice Cukarije. Kredit za katedralnu kulu podignut je u Giotti di Bondoneu.

Nasuprot katedrale je krstionica svetog Ivana, a troje vrata krstionice – južna, istočna i sjeverna, a posebno istočna koja je Michelangelo nazvao “Rajska vrata”, zadivit vas ljepotom.

Izlog renesanse

Ulicama kojima se u nestrpljivoj prometnoj gužvi smjenjuju automobili, biciklisti i pješaci doći ćete i do Pjace dijela Sinjorija, glavnog političkog središta nekadašnje Firentinske republike.

Na trgu je gradska vijećnica palača Vekio, sagrađena u 13. stoljeću u obliku tvrđave. Ispred nje je kip nadvojvode Kozima Medicija, Neptunova fontana te otvorena galerija Lođa dei Lanci, u kojoj su smještene mnogobrojne umjetničke skulpture.

Za one koji ne ulaze u Galeriju akademije, gdje se čuva izvorni Michelangelov “David”, mogu vidjeti njegovu vjernu kopiju ispred palače Vecchio. Na trgu je i znamenita Galerija Uffizi, jedan od najstarijih i najpoznatijih muzeja na svijetu u kojem se čuvaju najpoznatija djela talijanskih renesansnih umjetnika.

Iz opčinjenosti daleke prošlosti i mitova ponovno će vas udariti gužva i energičnost i vreve na firentinskim ulicama. U spletu manjih, većih ulica i trgova naći ćete mjesto za opuštanje uz talijanska tradicionalna jela. Ali uživanje u talijanskim delicijama ima cijenu. Za veliku pizzu potrošit ćete oko 30 eura.

Nakon predaha i dobrog zalogaja krenite dalje put kuće velikog pjesnika Dantea Aligijerija, ali ne propustite posjetiti i obližnju kapelicu u kojoj se divio svojoj muzi, voljenoj Beatriče.

Nezaobilazne turističke atrakcije

Od 11 firentinskih mostova najslikovitiji je i najstariji most Ponte Vekio, jedini koji je ostao pošteđen u nacističkom bombardiranju tijekom Drugog svjetskog rata, kažu po nalogu samog Adolfa Hitlera.

Uz most se nalaze brojni lokoti zaključani na raznim mjestima, a posebno u blizini kipa Benvenut Celini. Smatra se da će ljubavni par koji zaključa lokot i baca ključ u rijeku Arno ostati zauvijek zajedno.

S društvom s kojim ste pošli put Firence nastaviti da uživate ​​u putešestviju i otkrivanju malih prolaza, trgova i uličica, od kojih svaki ima svoju priču, a uz sugestije vodiča dođite do čuvene fontane vepra Porčelina, koja se nalazi na jednoj od najpoznatijih pijaca u Firenci, “Mercato Nuovo”.

Fontana je djelo baroknog kipara Pjetra Take, a legenda kaže da je sam kipar kazao da je držao divljeg vepra u kavezu kako bi ga što realnije prikazao.

Na prednjoj strani fontane nalazi se mali bazen u kojem vodeni mlazovi padaju iz usta divljeg vepra. Vjeruje se da vepar donosi sreću svakome tko ga pomazi po njušci (legenda kaže da oni koji pomaze njušku moraju se vratiti u Firencu) i stavi novčić kroz njegove čeljusti kako bi pao u fontanu.

Vrijeme za suvenire i kavu

Na kraju obilaska renesansne ljepotice kupite suvenire jer, za razliku od hrane i pića, oni nisu basnoslovno skupi – za magnete ćete izdvojiti od jednog eura naviše, a za male snježne kugle s motivom grada tri ili četiri eura.

Kad ste obavili i ovu “dužnost” turista, da biste sabrali dojmove o viđenom odaberite mjesto na kojem ćete degustirati najbolje talijanske kave (cijene od tri pa do pet i više eura).

Po preporuci vodiča Srđana, uz čarobni napitak okrijepili smo se u otvorenom kafiću na vrhu zgrade s kojeg puca pogled na firentinsku katedralu, a u razgovoru s njim saznali smo još pojedinosti o gradu jer, složit ćete se, profesionalni vodiči su “enciklopedije koje hodaju”.

Firenca je umjetnički grad, ali ne treba ga obilježavati isključivo ovim zajedničkim atributom. Ona je ponosna, dostojanstvena i interaktivna dama od početka priče. Dočekuje vas skrivenim osmijehom uz “ciao”, a ispraća zagrljajem uz “arrivederci” i želju da joj se ponovno vratiti.

Napisala: Bojana Petković – Nezavisne.com