Home > Putopisi > Putopisi čitatelja > Barbara Črgar – Same, same, but different (Tajland i Kambodža, 3/4)

Barbara Črgar – Same, same, but different (Tajland i Kambodža, 3/4)

I dalje putujemo sa Barbarom kroz Aziju. Nakon Kambodže vraćamo se u Tajland, idemo na tečaj kuhanja, bamboo rafting, jahanje slonova i još svašta, krenimo.

Puni dojmova vratili smo se iz Kambodže u Bangkok od kud smo noćnim vlakom krenuli prema Chiang mai, najvećem gradu na sjeveru i petom gradu po veličini u Tajlandu.

Barbara Črgar - TajlandPrvo, vožnja noćnim vlakom. Umjesto aviona izabrali smo vlak, što zbog toga što je jeftinije (karta u jednom smjeru je oko 150 kn), a što zbog činjenice da se nikada nisam vozila noćnim vlakom (kao ni moj suprug). Vlak kreće iz Bangkoka u 19 sati, a pred vama je 14-satna noćna vožnja po “drmusavim” krajolicima dugačka oko 700 km. Mi smo uzeli 2. razred u kojem imate krevete za spavanje ali niste potpuno sami, već vas od dugih dijeli tek zavjesa, ali imate svoju privatnost.

Stigli smo u Chiang mai, koji nešto mirniji i rekla bih civiliziraniji od Bangkoka, motoristi imaju kacige, poštuju se prometni znakovi. Za sjever Tajland općenito više se zalaže princeza te je taj dio doživio procvat i sve više turista dolazi i na sjever. Odmah smo prvi dan rezervirali tečaj kuhanja, jer kako bi bilo da baš 20 dana ništa ne kuham, šok!

Barbara Črgar - TajlandAsia Scenic Thai Cooking School Chiang Mai, bio je pravi pogodak! Vrlo simpatična voditeljica tečaja vodila nas je u svoj organski vrt gdje nam je pokazivala i pričala o začinima koji se najčešće koriste u tajlandskoj kuhinji. Đumbir, limunska trava, češnjak, limeta, tajlandski đumbir – galangal, chilly…sve smo imali prilike kušati svježe. Zatim smo krenuli na obližnju tržnicu gdje smo se upoznali s namirnicama koje ćemo koristiti u pripremi naših jela. Na tržnici sam probala Century egg – 100 godina staro jaje. Ne izgleda privlačno međutim okus mu je ok, kremasti. Jaje se čuva u otopini gline i soli 100 godina. Hehe, ipak ne, čuva se “samo” od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci.

Tečaj je bio grupnog karaktera a u grupi nas je bilo oko 10-tak mladih iz svih krajeva svijeta, Kanada, Australija, Škotska, USA, Češka i mi Hrvati (MI Hrvati!!), i odmah smo klinuli na prvu, krenula je zezancija i naravno kuhanje, rezuckanje, slikanje. Pripremali smo 5 jela juhu, curry, jedno glavno jelo, curry pastu i spring rolls. Već sam u prvom postu, spomenula da Tajlanđani jedu ljuto, pa smo se i mi ovaj put ohrabrili i u sva jela dodavali malo više čilija. Nemreš bit manje Sexy od Kanađana, Amerikanaca ili Škota, helloo! (što znači Sexy možete pročitati u prvom postu)

Barbara Črgar - Tajland

Za početak smo probali jelo dobrodošlice Meang Kum, a sastoji se od betel lista u koji redom stavljate kokos, luk, đumbir, chilly, kikiriki, limetu i palmin šećer, zatim sve zajedno stavite u usta i uživate u okusima Tajlanda. Dobrodošli!

Barbara Črgar - TajlandZa glavno jelo ja sam odlučila pripremiti Hot basil stir fried (lišće bosiljka, chilly, pletina, mrkva, baby kukuruz), juhu Tom Yum Koong (limunska trava, galangal,  chilly, škampi), Panang Curry (panang curry pasta, piletina, kokosovo mlijeko) a zajedno sa djevojkom iz SAD-a sam pripremila punjenje za spring rolls, te smo svi naučili smotati spring roll. Nakon kuhanja slijedi, naravno, najbolji dio – sve što skuhaš pojedeš!

Barbara Črgar - TajlandPrvi dan u Chiang mai je prošao fenomenalno, ali zato sljedeći dan kada sam išla na jahanje slonova i nije bilo tako sjajno. Pripremajući se za put u Tajland nekako sam imala krivu percepciju što je to jahanje slonova. Mislila sam, malo pomaziš slona, nahraniš ga voćem i onda te on sav sretan “pusti” na svoja leđa i veselo te prošeta po šumi. Koja zabluda!!! Prva slika kada smo došli do mjesta gdje se nalaze slonovi, lanci i zavezane životinje, tu se moj ružičasti balončić o sretnim slonovima probušio. Te veličanstvene životinje,  nikome ni krive ni dužne, lancima i konopima vezane, na svojim leđima cijeli dan prenose turiste željne divljine i selfija na slonovima. Kako sam već bila tamo, a i morala sam ići u grupi nisam imala izbora već sam i ja, turist, jahala slona. Moj savjet je, nemojte, nije lijepo, nije veličanstveno sjediti na životinji koju cijeli njen životni vijek jašu turisti, nije i nemojte! Znam da neću nikada više!

Poslije slonova, krenuli smo na bamboo rafting što je bilo zanimljivo u jednu ruku (jer nas je susjedni “vozač” pokušao izbaciti iz ravnoteže i baciti u rijeku), a s druge strane toliko smeća u rijeci i na obali nisam već dugo nigdje vidjela. To je ta tužna slika Tajlanda. Posjetili smo još bijeli hram, zlatni trokut – granica Mijanmara, Tajlanda i Laosa gdje se prije razmjenjivao opijum, vozili smo se rijekom Mekong i kupovali jeftine naočale na otoku Don Sao koji pripada Laosu.

Barbara Črgar - TajlandBarbara Črgar - TajlandBarbara Črgar - Tajland

Na povratku smo posjetili pleme dugih vratova, koje je po meni isto kao i jahanje slonova. Žene tog plemena,cijeli dan sjede ispred svojih kuća kao u izlogu dok ih mi turisti slikamo. Tamo možete kupiti njihove rukotvorine i na taj način, nadam se, pomoći selu i tim ženama. Navečer smo otišli na tradicionalnu Khantoke večeru, gdje smo jeli izvrsna jela uz tradicionalni tajlandski ples u kojem sam se čak i ja okušala.

Chiang mai će mi ipak ostati u lijepom sjećanju no svjesna sam da smo na jedan pomalo ružan način vidjeli što je to turizam u Tajlandu i kako je apsolutno sve podređeno turistima i ljudi i životinje. Sa sjevera smo krenuli prema jugu, otocima, plaži i sunčanju. 

Barbara Črgar

Barbara Črgar - Tajland

Možda ti se svidi i ovo
SUPER AKCIJA – Peking, Šangaj, Krabi, Bangkok – Povratne aviokarte već od 334€
KENIJA I TANZANIJA – Prvi dio: Dolazak i upoznavanje s Masai svijetom
Lisboa, eu te amo
Još jedno putovanje, još jedno iskustvo, koje vodi rastu…

Odgovori